Idemo Živjeti Drugu Mladost

Ja sam ona generacija koja je odrasla uz crno bijeli TV, termin internet je bio nepoznat, igrali smo se gume ili lastike, školice, klikera, izmedju dvije vatre. Da li toga ima danas, ne bih rekla, a sjećam se da baš nije bilo ni u vremenu kada su moja djeca odrastala. Ja sam ona generacija koja je jela kiselicu, ko ne zna šta je to, to je trava na livadi i kiselkastog je okusa, baš kako se i zove. Generacija koja se je penjala po stablima i jela višnje, trešnje, šljive…., bila redovno poderanih koljena,….koja je ulijetala u njive, brala ili “krala” kukuruze. Generacija koja nije marila za modne trendove, jer levisice 501 i starke su bile nas trend, a Trst shoping destinacija. Generacija koja fotografisane uspomene čuva u albumima, a ne u smart telefonima.

Generacija koja nije patila da li ima celulita, bora, izražajne jagodice ili upečatljive usne, a termin kolagen i hijaluron nije ni postojao.

A zašto ovo pišem?

Dugo sam razmišljala da li je u redu da postavim svoju sliku sa ljetovanja. Ali ne neku sliku, već sliku u kupaćem kostimu. Ne da li će neko nešto pisati, komentarisati, to će svakako, već da li umjesno?

52 godine su mi, tačnije punim ih u oktobru. Međutim, odavno nisam bila zadovoljnija svojim izgledom, svojom psihičkom i fizičkom energijom. Nekome ona djeluje usporena, nekome previše svega, nekome da me boli briga za sve, nekome da mi je sve servirano i pada s neba, ali u biti ništa od navedenog nije tako. Samo sam našla način kako da balansiram sama sa sobom i svim izazovima, a kojih nije malo.

I kako napisah slika ide, koja i nije loša, čak šta više i instagramična je. Poenta slike nije kostim, žena, tijelo, more…, poenta je prikaz žene koja je zagazila u šestu deceniju, žargonski “žena iz naroda” koja još nije uradila nikakve korekcije, nije se bockala, reckala, tonus lica vidno pada, bore su neminovne i sve ih više ima, celulita je uvijek bilo, ima ga i sada, mišići se opuštaju i mogla bih ja da nabrajam sve propratne promjene na mome tijelu, ali šta ću dobiti time? Ništa, ili možda blagu nervozu ili ljutnju što se stari. Šalim se. I starost ima svoje kvalitete samo je treba znati živjeti.

Živimo u dobu gdje je botox jako bitan, bez plastičnih korekcija ti nisi IN, gdje su filteri na fotografijama neizostavani, gdje jednostavno ne ličimo više na sebe, odnosno svi sve više ličimo jedni na druge.

Ja lično nemam nista protiv filtera, pa profesionalne fotografije se uvijek retuširaju i samim tim smo posmatrači svakodnevnog savršenstva, a u biti daleko je to od toga. Samo sam protiv pretjerivanja. 

Ipak moram priznati da u zadnje vrijeme često razmišljam o blagim korekcijama. O onim koje će me osvježiti, ublažiti bore, dati sjaj mome tenu, minimalizirati umor. Zašto ne unijeti minimalne jedinice hijalurona ili kolagena? Sigurno nećemo izgubiti sebe i svoju osobnost.

I da, bi to jedan kratak trenutak razmišljanja, Bože da li ima smisla da žena u mojim godinama postavlja sliku u kostimu, sramota je? 

Ma niiijeeee sramota, može samo biti motivacija svima nama običnim ženama koje se svakodnevno bore sa vjetrenjačama i pokušavaju se ostvariti u svemu onome što vole i žele.

Naučena sam od malih nogu na njegu lica, tijela, sebe uopšte. To naučeno sam prenijela i na svoju djecu.  To je sastavni dio lične higijene. Znam da ne možemo svi koristiti fancy kremice, mazice, ali budimo realni većina naših roditelja je starost dočekala s Nivea plavom kremom i šta im fali, ništa!

Svjesna sam da se vrijeme mijenja, trendovi, tehnologija, pa samim tim i sva ta čudesa koje nam plasira kozmetička industrija. I zašto ne bismo sebe, sve mi žene, ali i muškarci malo nagradili sa svježinom koju nam tako slatko “nameću”?Ne možemo svi u istoj mjeri, ali možemo pomalo, krenuti od onoga što ne volimo vidjeti na sebi kada se probudimo.

Sigurno ćemo vratiti blagi osmijeh, možda poljuljano samopouzdanje i jednostavno zavoljećemo svaku tu promjenu koja je neminovna.

E zašto onda ne živjeti drugu “mladosta”? 

Samo nemojmo pretjetivati 🙂

Vaša S.