Često su me pitali kako mogu uvijek biti nasmijana, ljubazna, imati vremena za sve i svakoga, naći opravdanje za nečiju neljubaznost, nadmenost, istrpiti udarce i nastaviti dalje.

Sjedim, ispijam lagano čaj i gledam otvorene prozorčiće na desktopu svoga laptopa. Čitam svoje članke, vraćam se na odlomke, mijenjam i ostavljam ponovo nedovršeno. I ostavila sam. Ne mogu.

Mjesec januar volim prespavati. Ali bukvalno. Da nema obaveza koje se zovu posao, djeca i sve ono što čini jedan radni dan, ja bih se kao i medo sakrila, ali pod dekicu, čitala, pisala, gledala omiljene filmove i serije, naravno […]

Danima sam sjedila i pokušavala pisati. Bilo je tu pisanja, pa brisanja, pa opet pisanja o svojim fazama u periodu razvoda, ali i o periodu kada sam napravila par nepromišljenih poteza, koji su kasnije obilježili jedan duži period moga života […]

Dugo sam razmišljala odakle da krenem, kako i od čega da počnem. Misli su mi i dalje nakon dugo vremena u blagom rasulu, bijesu i ljutni na sebe koja se mješa sa tugom.